Dvadeset godina kasnije

Opis iskustva:

Kišno je subotnje jutro u Illinoisu koliko se sjećam tog zimskog dana u Texasu, 1955. godine – stojeći za sudoperom u našem novom domu, mislila sam na svog muža, pripadnika zračnih snaga, koji je tjedan ranije na 3 godine premješten na zadatak u Engleskoj. Moje dvije dragocjene kćeri, Cathy, stara 6 godina, i Carol, stara 18 mjeseci, igrale su se blizu mene. Trebali smo se pridružiti mom mužu za nekoliko tjedana. Kako nam je predivan bio život, i kako smo bili sretni. Dvije godine ranije bila sam ateist, sada sam bila kršćanka i imala sam kršćanski dom i obitelj.

Došla je zvati smrt

Dok sam stajala u kuhinji, iznenada me prikovala bol kroz moj stoma i pala sam na koljena. U roku sat vremena, bila sam preslaba da bih ostala na nogama. Brinula sam se za svoju djecu, i nazvala sam svoju majku i oca da dođu i pomognu. Kao medicinska sestra, znala sam da se nešto kritično događa i pokušavala sam logički razmišljati o izvoru boli. Tjedan ranije, posjetila sam ginekologa u zračnoj bazi jer sam „znala“ da sam trudna. Nakon pregleda, nije se složio sa mnom i rekao mi je da nisam trudna. Nisam mu vjerovala. Dok sam u boli ležala na svom krevetu, znala sam što mi govore moji simptomi. BILA SAM trudna sigurno, ali bila je izvanmaternička trudnoća u kojoj se embrij implantirao u jajovod, umjesto u maternicu. To je značilo da je bol koju sam osjećala bila erupcija jajovoda kako je embrij rastao i da sam krvarila u trbuh. Naš svećenik i njegova žena su došli, kako bi se molili skupa s mojom majkom i ocem.

Život nakon smrti

Put u baznu bolnicu je bio bolan. Po dolasku, mom ocu i meni je rečeno da čekamo, iako su moji simptomi bili priopćeni osoblju. Napokon sam bila smještena na stol u sobi za pregled, kada sam počela osjećati da moj život klizi i moje misli su bile o mojoj dječici i što će im se dogoditi, tko će ih voljeti i brinuti se o njima?

Moj sluh je bio odličan, mogla sam čuti svaku riječ koja je bila izmijenjena u toj sobi. Bila su prisutna dva liječnika i tri asistenta. Mogla sam reći da su bili zabrinuti dok su pokušavali dobiti otkucaj srca i krvni tlak. U tom trenutku, počela sam lagano lebdjeti prema stropu gdje sam stala i pogledala dolje na scenu koja se odvijala ispod. Tamo je bilo moje beživotno tijelo na stolu i jedan je liječnik rekao drugom koji je taman ušao kroz vrata: „Gdje si bio, zvali smo te, sada je prekasno, otišla je, ne možemo dobiti niti otkucaje srca niti krvni tlak.“ Drugi liječnik je rekao: “Što ćemo reći njezinom mužu, on je na zadatku u Engleskoj i nema ga tek tjedan dana.“ U svom položaju iznad njih, rekla sam si: „Da, što ćete reći mom mužu, to je dobro pitanje. Vrlo pažljivo od vas.“ Sjećam se da sam u tom trenutku mislila: „Kako mogu biti duhovita u ovakvom trenutku?“.

Više se nisam vidjela ispod na stolu niti one koji su u sobi. Odjednom sam bila svjesna najviše nebeske svjetlosti koja je bila sveobuhvatna. Nestala je moja bol i moje tijelo se osjećalo kao nikada prije, slobodno. Osjećala sam radost i zadovoljstvo. Čula sam najljepšu glazbu koja je mogla doći jedino s neba. Mislila sam: „Znači tako zvuči nebeska glazba.“. Postala sam svjesna osjećaja mira koji je iznad svakog razuma. Počela sam gledati u tu svjetlost i opazila što se događa sa mnom i nisam nikada htjela otići. Bila sam u prisutnosti božanskog bića, on se zove Sin Božji, Isus. Nisam Ga vidjela, ali bio je u svjetlosti i telepatski mi govorio. Osjećala sam preplavljivanje Božjom Ljubavi. Rekao mi je da se moram vratiti svojoj malenoj djeci i imala sam posao za dovršiti na Zemlji. Nisam željela otići, ali sam se polako vratila u svoje tijelo, koje je u tom trenutku bilo u drugoj sobi, pripremano za operaciju. Postala sam svjesna dovoljno dugo da mi osoblje objasni da mi je srce ponovno počelo kucati i da idem na operaciju kako bi se izvanmaternička trudnoća i krv iz mog stomaka mogli ukloniti. Od tog trenutka nisam bila svjesna ničega idućih nekoliko sati.

Božanska Posjeta uz Krevet

Nebo je imalo drugu poruku za mene i ovaj put nisam napustila svoje tijelo. Bila sam u krevetu za oporavak nakon operacije, i dogodio se najveći trenutak moga života. Božanska svjetlost se ponovno vratila, u potpunosti ispunjavajući sobu. Ovaj put, vizija Isusa pojavila mi se iz svjetlosti i On je bio predivan, ispunio je sobu Svojom prisutnošću, i bila je i Njegova ljubav i milosrđe. Vizija Njega bio je On od Njegovih ramena do vrha glave. Pričao mi je telepatski govoreći: „Sjeti se što sam ti rekao, sjeti se kako sam ti se otkrio, i to će biti utjeha i stabilan izvor idućih godina i za posao koji ćeš raditi. Sada, znaš da se ne trebaš bojati smrti.“.

Sljedećih dana

Idućih nekoliko dana mog boravka u bolnici, imala sam mnogo radoznalog bolničkog osoblja koje je tražilo izgovore kako bi posjetilo moju sobu. Vijesti brzo putuju u medicinskoj zajednici i svi su znali da sam bila proglašena mrtvom i ponovno oživjela. Moja Biblija je bila uz mene i kada me posjetio ginekolog, to je zabilježio i pitao me o mojim vjerskim uvjerenjima. Znala sam da je čuo što sam rekla nekim članovima osoblja koji su me došli posjetiti. Bili su prisutni kada sam proglašena mrtvom. Nakon što sam se oporavila, rekla sam im o njihovom cijelom razgovoru tijekom moje smrti. Bili su zapanjeni.

Napuštajući baznu bolnicu par dana kasnije, vozeći se prema našem domu, vidjela svoju vevu i 6-ogodišnju kćer na prozoru kako nas traži. Rekla sam u svom srcu: „Hvala ti Bože što si dopustio da se vratim svojoj malenoj djeci i što si mi dao čast biti njihova mama.“ Zauvijek ću se sjećati njihovih slatkih lica na prozoru.

Sljedećih godina

Kasnije, pridružili smo se mom mužu u Engleskoj i nastavili s našom misijom rada s djecom i tinejdžerima. Moje iskustvo smrti je dalo veću dimenziju mom životu i mom radu s mladima na vjeronauku. Povratkom u SAD, moja je obitelj rasla i nastavila sam svoj posao i edukaciju, podučavajući skrb kao sveučilišni profesor. Uvijek sam bila zahvalna što sam bila vraćena na Zemlju i što mi je dana druga šansa, i da bi moje vrijeme ovdje trebalo mudro koristiti. Sada sam u mirovini i terminalni sam pacijent tumora koji je živio jako dobar život, i iskustvo smrti koje sam imala, još uvijek živi u mom srcu, duši i duhu, nakon 43 godine. Milosrđe i ljubav Božja su trajni.

U 1950-ima, medicinski model za praksu, skupa s liječnicima i bolničarima, nije dopuštao fenomen koji je obuhvaćao iskustva bliske smrti ili pojedince koji su umrli i opet oživjeli, prosvijetljeni nebeskim iskustvom. Moje iskustvo smrti je za mene sveto i čuvam ga u srcu. Podijelila sam ga jedino sa svojim mužem i ocem, i kasnije svojom djecom. 1970-ih počele su se pojavljivati knjige o ovoj temi, i otkrila sam čitavu populaciju ljudi sa sličnim iskustvima. Međutim, mnogi od ovih pojedinaca govore o tome da su imali pregled života i da su bili u tunelu. Ja nisam iskusila nijedno. Možda se moj pregled života odvio kada sam postala kršćanka, u koje vrijeme sam ja pregledala svoj život i priznala svoje grijehe Kristu. Utješno mi je da je naše društvo danas puno više informirano, i da istraživanje o smrti i umiranju stalno napreduje.

NDERF napomena: Hvala Susan što je podijelila ovo nadahnjujuće iskustvo! Iskustvo tunela može se pojaviti u samo oko 30% od svih IBS/NDE. Mislim da nam IBS/NDE daju nešto što nam je potrebno, i slažem se s tobom da pregled života koji si sama obavila, je možda ono što ti je trebalo u tvom životu.

Dodatni podaci:

Spol: Ženski