OSOBNO
VOLONTIRANJE
JEZIČNI
PRIJEVODI
Opis iskustva: 03.svibanj 1969.g. "B" Co., 2nd Bn/47' Inf (Mech.), 9' Inf Div. - sorry, I had no idea what's this standing for?? Bilo je to pred kraj sušnog razdoblja, a moj vod se povlačio. Naša misija je bila jednostavna: voziti cestom, pokazati zastavu, i pobrinuti se da još uvijek imamo pravo prolaza. Dvije polako krećuće kolone (oklopna vozila) ispred moje su već podizale prašinu s makadamskog puta u male oblake prašine. Lady, maskota našeg voda, kaskala je uz nas mašući njenim repom. Više nije išla s nama otkad je mina digla u zrak put kojim je išla, ja sam zamijenio svoj pokrivač za kacigu, stavio moje sunčane naočale sa metalnim okvirom, i otkočio 50 kalibarsku strojnicu dok smo prolazili kroz kapiju baznog kampa i ubrzali tempo. Lady se zaustavila par koraka prije kapije i gledala nas kako odlazimo. Naše četiri kolone brzo su postigle monotonih, ali udobnih 65 km na sat što je stvorilo dobrodošao povjetarac. S obje strane ceste milju za miljom ležali su rešetkasti nasipi rižinih polja dijeljeći zemlju u uredne pravokutnike različitih veličina. Blijedo žuta pljeva od prošle sezone usjeva nije uspjela sakriti zemlju u poljima. Razdvojeno pukotinama širokih par centimetara, glineno tlo polja osušilo se u blokove veličine kamenih ploča. Iako je zemlja bila ravna, polja se nisu širila daleko u daljinu, već naglo završavala u sveprisutnom rubu šume. Te šume su se sastojale od guste, bujne, zelene nipa-palme visoke od šest do devet metara. Nigdje u Mekong River Delta nije se moglo pobjeći od potpune okruženosti s tom šumom. Ponekad na udaljenosti od nekoliko kilometara, a drugdje samo na stotinjak metara. Rasle su na deltama rijeka, i one, poput sustava korijenja posvuda. "Mi" (''We'' - nadimak za američke vojne trupe) smo kontrolirali veće gradove i sela, ceste, nebo, glavni plovne puteve i rižina polja. Rub šume pripadao je "Charlie-ju" (nadimak za vijetnamske trupe). Uz buku dizelskih motora i trag golemog kilometarski dugog oblaka prašine, kolona se počela približavati jednom od mjesta gdje se zastrašujući džunglin zid približio tik uz cestu s obje strane puta. Instinktivno, počeo sam pobliže promatrati rub šume. Odjednom, vrlo velika protuoklopna mina na daljinsko paljenje je detonirana dva i pol metra neposredno ispod moje ''stare bijele gu..ce''. Odmah sam znao što se događa (jer je moj vod bio dignut u zrak samo tri tjedna prije toga), i pomislio u sebi: "O s..nje, eto nas opet." Bio sam katapultiran prema gore zajedno sa svima i svim ostalim stvarima. Ljudi, prašina, oružje, streljivo, kacige, i kutije s konzervama hrane formirali su šireći obrnuti stožac sa mnom u sredini. Na putu prema gore, vanjsko vrijeme se usporilo. Brzina rotacije svih objekata oko mene brzo se smanjivala uz očito kršenje zakona o očuvanju kutnog gibanja. Bio sam fasciniran neprirodnim sve sporijim okretanjima tijela mojih suboraca i pitao se: "Je li ovo kraj? Jesmo li svi mrtvi?" Na vrhuncu putanje mog gibanja, vrijeme je potpuno stalo i spustila se neobjašnjiva mirnoća. Stanje svijesti koje je tada prevladavalo bilo je prema normalnom budnom stanju kao što je normalno budno stanje prema snu. Što god je to bilo, bilo je mirno, sveprisutno (vremenski i prostorno), sveznajuće, i upilo je sve u nedjeljivu Cjelinu. Cijeli svemir prošlost, sadašnjost i budućnost urušili su se u jedan Centar o kojem ovisi postojanje svega. To je Ono što se ne mijenja. To je "Svjetlo" Čiste Svjesnosti koje osvjetljava sve. To je konačni smisao zagonetnog biblijskog odlomka, "Svjetlo tijelu je oko: ako je dakle, oko tvoje bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo" (Matej 6:22). To je veliko Ništa-jer uključuje sve stvari, i stoga, Samo po sebi nije stvar. Tako To postaje Sve-u-Svemu. Nadalje, nije bilo (i još uvijek nema) apsolutno nikakve sumnje u autentičnost Toga, više nego što bi bilo tko sumnjao nakon buđenja iz sna da je budno stanje "stvarno" i da je san bio "samo san." Ukratko, Sam Bog je preuzeo moju kontrolu nada mnom u smislu da "Ja" više ne postoji kao zaseban entitet - samo On postoji. Bio je to neodoljiv osjećaj blaženstva, ljubavi, suosjećanja, i začudo zapanjujući osjećaj poznatosti. Stečeno znanje da je Istinski dom i Istinsko Jastvo / Sebstvo svih stvari čudesno otkriveno. Događaji iz mog života do tog trenutka bili su bez žurbe i bez osude razmatrani do u sitne detalje - ali ne kronološkim redom, već nekako sve odjednom - iako su neki događaji bili istaknuti intenzivnije od drugih. Poslije, "Ja" sam bio pušten ponovno postojati (iako nije bilo nikakvog izbora - jednostavno se dogodilo) i dobio sam mogućnost da budem svjestan svega čega sam htio biti svjestan uz razumijevanje da vrijeme nije od važnosti; doista, bilo je "svo vrijeme na svijetu." Nastavio sam se fokusirati na ovaj ili taj aspekt mog života i zaključio da nije bilo previše toga za postidjeti se. Zapravo, izuzetno slabo sam iskoristio taj dar, ali ipak, bio sam samo naivan 22-godišnjak s pomalo iskrivljenim konceptom relativne važnosti. Mogao sam "vidjeti" panoramu puta u 360 stupnjeva, rub šume s obje strane, i ostala tri traka mojeg voda (dva ispred i jedan iza nas). Cijela epizoda bila je smještena u mojoj glavi, ali bio sam nesiguran da li je ili nije moja glava još uvijek vezana za ostatak mog tijela - iako, s obzirom na okolnosti, to se uopće nije činilo važnim ovako ili onako. Drugim riječima, stvarno me nije bilo briga da li je moj život bio ugašen ili ne u narednih nekoliko sekundi. Bio sam tada nježno (ali nedvosmisleno) "informiran" da ću preživjeti eksploziju bez ozbiljnih ozljeda, pa čak i da ću otići iz Vijetnama u jednom komadu. Tako da sam, sebično, skrenuo pažnju na neposrednu situaciju i vrlo mirno i promišljeno zaključio da trebam: 1) ostati pri svjesti kako se ne bih utopio u pet centimetra vode na rižinom polju, 2) ostati opušten kako bih razbio što manje kosti koliko je moguće, i 3) otkotrljati se sa staze, tako da me ne bi polomila do smrti ako se prevrne preko. Tek nakon što je mojem umu ponestalo stvari za odlučiti se, vrijeme se ponovo odjednom vratilo. Transcendentalno stanje svijesti prestalo je i ja sam se vratio u normalno budno stanje. Vidio sam zemlju oko 6 metara ispod mene i počeo sam padati prema njoj. Ostao sam s intenzivnim osjećajem čuđenja i blagostanja. Od onda, bio sam uvjeren s uvjerenjem koje prethodi čak i moje uvjerenje da su dva plus dva jednako četiri. Da Bog JE za mene. To više nije stvar vjere ili uvjerenja, nego radije, sigurno znanje, jer sam Ga vidio onako kako Je. Ipak, bilo je ugodno iznenađenje otkriti da je On drag, suosjećajan, i praštajući - svojstva za koja ranije nisam ostavio dovoljno prostora u mom životu. Uvijek ću biti zahvalan Njemu za posezanje dolje za mnom i što me podigao u dlanu Njegove ruke, tako da kažem o tom trenu; zapravo, još uvijek mi donosi suze zahvalnosti na moje oči i dok ovo pišem trideset godina kasnije. Također, više se ne bojim smrti (bola i patnje da, ali ne same smrti) - jer, po Njegovoj Milosti, ova kapljica kiše pamti ocean iz kojeg dolazi. Nažalost, iskustvo tog stanja je do Boga ne do nas, ali vjerujte mi riječ-za-riječ za to, To je uvijek Sada i Ovdje i puno bliže nego što mislite. Nikad nisam doživjeo ništa (prije ili poslije) što bi bilo niti blizu toliko stvarno i toliko duboko kao stanje svijesti koje sam slabašno pokušao opisati. Međutim, moje sjećanje na to je dovoljno da me utješi i umiri kroz nestalnosti života - osobito kroz teška vremena. Nažalost, nisam primijetio nikakve paranormalne ili psihičke ili natprirodne sposobnosti u odnosu na mene - samo čvrsto uvjerenje u stvarnost nečeg duhovnog. Ako ikada naiđete na sigurnu provjerenu metodu za ponovno buđenje ovog stanja unutar mene (bez da me dignu u zrak ili da mi govore da meditiram na OM trideset godina), molim vas da mi javite. Neka Bog bude s vama (svejedno hoće, ali to je lijepa misao). Dodatni podaci: Spol: muški Datum kada se dogodio NDE (iskustvo blisko smrti) : 03.svibanj, 1969 NDE elementi : Je li se, prije samog iskustva, dogodilo nešto opasno po vaš život? Da Borba u kojoj sam bio topnik 50 kal.strojnice na vrhu oklopnog vozila za osoblje (gusjenica na vozilu). Vrlo velika protuoklopna mina (vjerojatno jedna od naših neeksplodiranih 250 kg-skih bombi) je upravljanjem iz daljine detonirana dva i pol metra direktno ispod moje ''stare bijele gu..ce''. Jesu li na vaše iskustvo utjecali lijekovi ili opojna sredstva? Da Popušio sam "zdjelu" marihuane oko sat vremena ranije, ali opet bio sam napljugan svih osam mjeseci koje sam proveo u Vijetnamu. Drugim riječima, to nije bilo neobično, naprotiv, bila je to dnevna "norma" za oko 70% moje bojne. Je li vaše iskustvo djelovalo bajkovito ili sanjarski, na bilo koji način? Naprotiv, iskustvo je bilo prema normalnom budnom stanju kao što je normalno budno stanje prema snu. Jeste li se osjećali odvojeni od svojeg tijela? U kojem su trenutku iskustva, vaša svijest i pozornost bili najviši? Odmah sam znao što se događa (jer je moj vod i prije bio dignut u zrak samo tri tjedna prije toga, iako s puno manjom spravom). Možda sam se "onesvijestio" ili bio dovoljno zbunjen za djelić sekunde, jer se ne sjećam ručki od 50 kal. strojnice kako su me udarile po mojoj donjoj lijevoj čeljusti (što sam shvatio kasnije). Međutim, nakon što sam bio "zrakom nošen (rođen)", možete se kladiti u šta god da sam bio vrlo prisutan i oduševljen. Nakon iskustva bliskog smrti / NDE: Mislite li da je vaše iskustvo teško izraziti riječima? Da Najteže je komunicirati iskustvo Boga. Problem je da kada je Bog prisutan, individualno jastvo / sebstvo nije. Zato, reći "doživio sam ovo" ili "doživio sam ono" je apsurdno. Sve što itko može stvarno reći je da je Bog Ovdje i Sada, odnosno da je On Čisto Biće, ili Čista Svjesnost, ili Sve-u-Svemu, ili Jedno, ili Ljubav, itd. Analogijom, to bi bilo usporedivo sa pokušajem objašnjavanja Schoedinger-ove jednadžbe (kvantna fizika) nekome u snu, dok istovremeno sam spavaš i sanjaš. Da li prethodno postavljena pitanja I informacije koje ste dali, vjerno I točno opisuju vaše iskustvo? Sporno
